Hotel Princes Bar: Prodavnica suvenira

среда, 6. мај 2009.

Prodavnica suvenira

Od nedavno u okviru naseg hotela posluje prodavnica suvenira, i domacih proizvoda iz Crne Gore.

Suveniri d.o.o ima za cilj da javnosti predstavi raznovrsnost suvenira Crne Gore i grada Bara, autenticne stare zanate, crnogorsku tradiciju, kao i prožimanje i istovremeno postojanje elemenata različitih vremenskih i prostornih kultura. Objedinivsi ovakvu ponudu suvenira i narodne radinosti Crne Gore na jednom mestu, obezbedili smo njihov plasman na domaćem i inostranom tržištu.

Ovim putem želimo da predstavimo i naš novi maloprodajni objekat na prostoru hotela Prices - Suveniri d.o.o. Lokacija je vrlo atraktivna s obzirom da se radi o veoma posećenom i prometnom hotelu.

Uzimajući u obzir da naša prodavnica uspešno posluje na Aerodromima Crne Gore punih sedam godina, stekli smo određena iskustva u putnoj maloprodaji i dali doprinos razvoju turizma naše zemlje. Pomogli smo da jedinstveni, raskošni, originalni i ručno rađeni suveniri budu uspešno predstavljeni i plasirani na našem tržištu. Godinama prodavnica se usklađivala sa vremenom i prostorom, proširivala svoj asortiman i usklađivala ga sa potrebama naših kupaca.

Neki od nasih najprodavanijih i najtrazenijih artikala su: crnogorske tradicionalne kape, narodna nosnja, zastava crne gore, vunene carape i mnogi drugi... A od prehrambenih proizvoda najtrazeniji su: domaci kajmak, Njeguski prsut, razne vrste sireva, maslinovo ulje, masline, med...

Kvalitet našeg prodajnog asortimana predstavlja dobru preporuku i osnov za sticanje novih kupaca. Naši sadašnji i budući prioriteti jesu proizvodnja suvenira, očuvanje starih zanata, razmena iskustva, saznanja, umeća i tehnike sa proizvođačima i preduzećima koja se time već bave i sve u cilju što masovnije proizvodnje suvenirskog programa, popularizacije naše zemlje i našeg naroda.

Нема коментара:

Постави коментар

Zanimljivosti

Uz morski brijeg, uz samu obalu, koja se prostire od nekadasnjeg Pristana na obali Bara do Kufina, na ulasku u Pastrovice, nekada davno pristajale su galije. Njihovi vlasnici, tu su se iskrcavali da bi razmjenjivali robu i trgovali razne namirnice iz Zete i Crmnice.Tim ustaljenim ritmom zivota, koji su diktirali trgovci, privikavali su se starosjedioci u Baru i okolini, nadnicari, ljudi znani i neznani. Tako je bilo sve do vremena, kada su barskom obalom poceli da krstare gusari iz Ulcinja.

Ulcinjski gusari bili su na zlom glasu po veoma losem ponasanju, zulumima, i otimanjima kako od bogatih tako i od siromasnih ljudi. Price o gusarima i zlodjelima koja su pravili brzo su se pocele siriti medju stanovnistvom, tako da su obicni gradjani sve vise osjecali strah i paniku i pri samom pomenu imena gusarskih vodja. Gusari su toliko bili silni i mocni da im niko nista nije mogao. Svoj prkos svijetu i stanovnistu otkrivali su, pristajuci uz obale svojim galijama pretrpanim raznim ukradenim predmetima i skupocjenostima koje su otimali presretajuci i pljackajuci trgovacke i vlastelinske brodove. Iz dana u dan njihovo blago se sve vise uvecavalo. Nekolicina gusara se tako dosjeti, da bi trebalo pronaci neko skrovito mjesto na kojem bi blago bilo sigurno, a u kojem bi se u slucaju opasnosti i sami gusari mogli sakriti. Jednoga dana neki od gusara se dosjeti da nedaleko od morske obale, gdje su pristajale galije, postoji planina Sozina, te odlucise da bi ona mogla biti idelana za skrivanje. Ubrzo zatim gusari u planini Sozini pocese da prave pecine i skrovista, i tu kriju oteto blago, oruzje i roblje. Medju raznim robljem, jednom se zadesila i robinja Milja, djevojka, neobicne ljepote i zenske privlacnosti. Glavni medju gusarima odredise joj za cuvara gusara Iljka.
Iljko bijase takodje mlad i lijep momak, pa se ubrzo zaljubi u Milju, kao i ona u njega. Iako svoju ljubav nijesu krili, Iljko i Milja nijesu mogli dugo ostati zajedno. Jednoga dana ostali gusari pocese na sav glas da govore o ljubavi dvoje mladih, tako da to ubrzo cu i gusarski kapetan Djerlezi, koji iz ljubomore, naredi Iljku da mora da ide u neku veliku odmazdu koju su gusari planirali na moru. Iljko ode, a Milja ostade i dalje u pecini da robuje u tami.

Milja je dugo cekla da joj se momak vrati. Iz dana u dan iscekujuci povratak, stalno je virila kroz omanju rupu na pecini, gledajuci u sinje more, i ceznuci da joj se Iljko vrati. Ali vrijeme je neumoljivo odmicalo, a od Iljkovog povratka nista. Milja naposlijetku izgubi svaku nadu da ce ga opet vidjeti. Tako tuzna donese odluku da okonca sebi zivot.

Sledeceg dana Milja izjuri iz pecine i sa jedne visoke stijene skoci u more. Ubrzo, Iljko se ipak vrati nazad. Kada je cuo kako je Milja, vjerno ga cekajuci, okoncala svoj zivot, uze veliku kolicinu baruta, ubaci ga u jedan dio pecine, i zapali ga. Barut napravi veliku eksploziju.

Od te eksplozije, brdo u kojem je bila pecina, prelomi se na dva dijela. Brdo se zapravo, kako legenda kaze, raspuknu, i kako bi Starobarani rekli - suturisa se u more, odnosno brdo pade u more, te nastade mjesto po imenu SUTOMORE.